1, prvo odredite radno okruženje grijaćeg elementa
Općenito, zakon je sušenje zraka. Odnos duljine električnog grijaćeg elementa i snage je 1: 1. Ako se tekućina zagrijava, obično se koristi cijev za grijanje od nehrđajućeg čelika. Odnos duljine cjevastog grijača i snage je 1: 2. Naravno, ovisno o konkretnoj situaciji, može biti i 1: 3. Ako je to ulje za grijanje, omjer je 1: 2. Tamo gdje je skala ozbiljna, grijaća cijev treba smanjiti površinsko opterećenje. Najbolje je projektirati snagu po metru koja ne prelazi 2KW.
Snaga cijevi za grijanje jednostavno se određuje prema radnom okruženju i moramo znati: 1. Ako je zrak suh, dolazi do cirkulacije ventilatora. 2. Ako je zrak suh, postoji li kontrola temperature (koliko stupnjeva je kontrolirano?). 2. Ako se tekućina zagrijava, kolika je razina vode, postoji li pritisak, kiselost i alkalnost tekućine i razmjera vode.
2, oblik cjevastog grijaćeg elementa
Prema obliku cijevi za grijanje, uglavnom postoje cijevi za grijanje s jednom glavom, cijev za grijanje u obliku peraja, cijev za grijanje s prirubnicom i cijev za grijanje u obliku slova U.
3. Utvrđivanje specifičnih detalja
Promjer cijevi
Tankost zidova
Hladna zona i zona grijanja
zatvarač
Određivanje napona (metoda ožičenja)
Princip stvaranja topline: struja kroz otpornik za stvaranje topline.
Prema zakonu o električnom grijanju: toplina je proporcionalna proizvodu kvadrata struje i otpora.
Načelo trenutnog toplinskog učinka: elektroni se ubrzavaju u električnom polju, dobivaju kinetičku energiju, imaju brzinu, a zatim se sudaraju s drugim česticama (atomima, molekulama, atomskim skupinama) kako bi ostale čestice dobile kinetičku energiju, što rezultira porastom prosjeka kinetička energija i porast temperature.
Kad struja prođe kroz otpornik, otpornik se zagrijava i pretvara električnu energiju u toplinu. Taj se fenomen naziva toplinski učinak struje.

